TONĆI ALAČ, IZLOŽBA SLIKA “SELO MOJE MAJKE” U DUGOM RATU I DUBROVNIKU 2021.
Poljička likovna udruga Krug je u svojoj galeriju u Dugom Ratu ugostila našeg Tonća sa njegovom serijom slika Selo moje majke.
Krajem godine u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama, a u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala Tonći je izložio svoje radove u Narodnoj knjižnici grada.
Prigodom otvorenja izložbe u Dugom ratu napisali smo tekst „Udruga Štrada o umjetniku” koji možete pročitati u nastavku.
Tko je god upoznao Tonćija morao je čuti za Staru Podacu. Ona je neizostavni dio njega i glavni je motiv njegovih slika. To je selo koje je inspiriralo i nadahnulo mnoge. Naseljeno je još od doba starih Ilira, opjevano u Razgovoru ugodnom fra Andrije Kačića Miošića, spominjano u turskim i mletačkim srednjovjekovnim spisima, dom slavnih Kačića i motiv Vežinih slika.
Selo je to koje je iznjedrilo intelektualce usprkos siromašnom i teškom načinu života, selo stoljetnih murvi te bogatog kulturnog nasljeđa. A povrh svega: “To je selo moje Majke!“, s ponosom dodaje Tonći Alač. Za selo radi i daje najbolje od sebe, najbolje od onoga što zna i umje. Ovjekovječuje ga na svojim platnima ostavljajući neizbrisiv trag zahvalnosti, poštovanja i divljenja.
Podaca je posebno mjesto. Tko god prođe kroz nju, bilo da se radi o običnom šetaču, turistu ili slikaru, ostane dotaknut njezinom ljepotom. Malo je to selo zbijenih kamenih kuća smješteno na zaravni Biokova, negdje na pola puta između podnožja i vrha. Ušuškano u zelenilo mediteranskog raslinja, sa surovim biokovskim masivom iznad sebe te veličanstvenim, širokim pogledom na more ispred sebe.
Međutim Podaca je puno više od starih, kamenih kuća. Njena ljepota krije se u zanimljivoj i burnoj povijesti te bogatom kulturnom nasljeđu. To je prepoznalo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te je ruralnu cjelinu starog sela Podace uvrstilo u Registar nepokretnih kulturnih dobara.
Uz to što je cijelo selo pod zaštitom, dvije građevine su dodatno zaštićene kao spomenici kulture. Radi se o starohrvatskoj crkvici sv. Ivana Krstitelja, izgrađenoj u romaničkom stilu u 11. st. te obrambenoj kuli iz doba tursko-mletačkih sukoba iz 16. st. Uz crkvicu sv. Ivana nalazi se i crkva sv. Stjepana iz 18. st. te zvonik iz 19. st. Na tako malom lokalitetu Podace nalazimo bogato preklapanje razdoblja i stilova, dokaz da se Podaca stoljećima kontinuirano razvijala.Život se u Podaci naglo promijenio 1962. g. kada je cijelo Makarsko primorje pogodio jaki potres. Stanovništvo se tada seli uz more gdje gradi nove kuće i okreće se turizmu.
Selo moje majke – izložba radova Ante Tonća Alača
U nadi da se povijest i običaji ne zaborave u Staroj Podaci je od 1993. g. djelovao “Boćarski klub“, a onda 2012. g. Podačani osnivaju Udrugu za promicanje i zaštitu starina sela Podace „Štrada“ koja djeluje i danas. Udruga tijekom cijele godine organizira razne kulturne manifestacije s ciljem revitalizacije starog sela.
Glavni pokretač likovnog života unutar projekata udruge Štrada svakako je Tonći Alač. On je u svibnju 2010. g. pokrenuo likovnu koloniju koja okuplja slikare iz raznih krajeva; Dubrovnika, Splita, Zagreba, susjedne Bosne i Hercegovine te drugih nama bližih mjesta. Početkom svibnja svi se oni okupe u Podaci te uz domaće vino i spizu domaćina provedu dan oslikavajući platna motivima staroga sela. Podacu tada ispune štafelaji, boje i kistovi.
Podaca tada opet postaje mjesto susreta, novih prijateljstava, mjesto povratka prirodi, oaza u koju umjetnici dođu pronaći inspiraciju, odmor i nadahnuće. Stara Podaca i dalje živi. I živjet će sve dok bude entuzijasta poput Tonćija. Naši stari ostavili su nam u nasljeđe veliko kulturno bogatstvo.
Postavlja se pitanje kakav trag će naše generacije ostaviti u Podaci, starom selu. Tonći Alač zasigurno će ostaviti trag. Podaca će zauvijek živjeti na njegovim platnima kao oaza, toliko potrebna modernom čovjeku. Gledajući njegove slike uranjamo u svjetlom i bojama okupanu Podacu koja živi vječno.
S vjerom u život mi nastavljamo!